Goran Tribuson u Bjelovaru predstavio roman “Divlja plaža” - Pisanje nije rad na normu, nisam ja Alija Sirotanović da se ubijam pišući, kaže Goran Tribuson

Najprije u bjelovarskoj Gimnaziji, koju je i sam pohađao  prije četrdesetak godina, a potom u Narodnoj knjižnici, akademik, sveučilišni profesor, književnik, filmski i televizijski scenarist Goran Tribuson, predstavio je svoj novi roman Divlja plaža. Radi se o djelu u kojemu opisuje poslijeratno stanje, ratne profitere i njihove pomoćnike, lokalne “luzere” i ostale koji kroje sudbinu glavnog lika, antijunaka Žakija, bivšeg legionara i vojnika. Roman je na rubu krimića,  neki ga uspoređuju i s westernom, a to je i ljubavni i socijalni roman.  Radnja se mogla dogoditi u bilo kojem polusvijetu napuštenih  prigradskih  naselja, pa i u Bjelovaru.

Dolazak u Bjelovar, važniji od romana         

Od same knjige, Bjelovarčanima je, čini se, bio važniji susret s piscem. Uspostavljena je odlična interakcija, popraćena salavama smijeha, prije svega zahvaljujući duhovitosti i opuštenosti samog Tribusona. I njemu je, kaže sam dolazak u Bjelovar, važniji od romana. - Svatko ima samo jedan rodni grad. No, osato sam pomalo zbunjen. Kad sam došao u Gimnaziju, ravnatelj Vujić me pitao hoću li u kupolu ići liftom. Kad sam ja išao u Gimnaziju, nismo nikada bili u kupoli, nismo smjeli ići, a sada mi nudi odlazak liftom. Sjetio sam se pokojnog direktora Volodera i nas kako se sakrivamo u WC-ima čučavcima i pušimo, a sada mi nude lift. Prije dolaska u Bjelovar tri sam dana vježbao duhovitost, ali se u Bjelovaru nikad ne osjećam važnim. Ja sam tu uvijek klesarov sin, a moj stari nikada nije bio književnikov otac. Grobnice koje sam sa starim napravio sigurno će nadživjeti moje knjige – kaže Tibuson i dodaje:

Kartica dnevno

- Literatura je u rangu goblena ili štrikanja. Samo od toga se ne može živjeti. To nije kancelarijski posao, pa pišeš od sedam do tri. Pišem već 30 godina i kad bi se sve izračunalo, pišem karticu na dan. Nisam ja Alija Sirotanović da se ubijam pišući. Nekad se može pisati dan i noć, ali ne uvijek. Sada mi se dogodi da zaspim na vremenskoj prognozi. A zna se dogoditi da pišem, pišem  i sve bacim. Pisao sam povijesni roman, i napisao sam dosta, ali kada je trebalo pisati dijaloge ljudi iz 17. stoljeća, odustao sam. R.S.