Objavljeno na dan 19. 02. 2009.
Kaj čekamo, pak su izbori, ne?
Kak je sam lepo kad nam se bliže izbori. Poltičari se budiju iz zimskoga sna i svi nam tak lepo obećavaju nove ceste, pruge, bolnice, radna mjesta i kaj sve ne. No, ne i naši, domaći. Suseda Štefa veli da naši političari svejeno još spiju. Bila je ona v Koprivnici, pa je vidla kak se tam dela. Plakati su već naljepleni, iza svakog ćoška vas gledi Mršić, pa neki Gračan, pa gospon Koren... I Valentinovo su iskoristili za pravu političku promociju, pak su mladim pucama delili ruže. Je, a naši? Veliju još je rano. Rade na izradi i usuglašavanju programa. Moš mislit. Jedini program na kojemu oni delaju je kome dati koje mesto, a da vuk bude sit a ovce na broju. Ove godine ne bu vel'ke borbe, pak se sve zna, jedino još moraju iznaći modela kak' da zadovolje lokalne hadezeovce, koji su zbog “viših” interesov morali odstupiti od takmičenja za župana i gradonačelnika. No, dobro, buju dobili zamjenika i dožupana, al' Štefa nekak ne veruje da njima to bu dosta. Morti buju tražili bolnicu, tek da malo razbucaju taj bastion selakov. No, bolnici navek fali novca i navek delaju s gubitkom, pa im se to morti i ne svidi. Al je zato tu Sajam. Zlatna prepoznatljiva koka koja radi boljše neg' kad. Morti mudre glave koje sad delaju na programima zaključe da taj mali Salaj i ni tak dobro delal, kak se to čini. Ko zna, bumo vidli nakon svibnja kakve su se to prijetrgovine izdogovarali.
Podravci pak imaju velkog problema. Tam se nikak ni dogovoriti z onim Mršićem, pak ne treba čuditi da su već obesili plakate. A Štefa si nekak misli da je to morti i dobro. Čini se njoj da ti vražji Podravci nekak bolše idu napred neg mi. Znaju oni da se brza cesta, pardon autoput, bu počel graditi za dva meseca, iak oni tam nemaju ni prostornoga plana. Al imaju Polančeca, za kojega se Štefa boji da ga bu brzo strefila kap, ako Šuker ovak nastavi tvrditi da krize pri nami nema.
A, kaj mi imamo? Pa na kaj nam to Belovar liči? Autobusni kolodvor nam zgledi kak neki ispluvak, bazena nemamo, sportska dvorana je tijesna, a bormeš su i kino ukinuli. Kazalište dojde jenput u godini i to se karte tak brzo rasprodaju, da se nikaj ne mre videti. Osim toga, Štefa si od svoje male penzije ne mre ni priuštiti bog zna kaj kolko predstva, a rad bi ih više pogledala.
I zato suseda Štefa predlaže svim bjelovarskim političarima da se manu ćorava posla i poćnu nekoga boga delati, da ak već nemremo mam u u Evropu, da onda barem stignemo u Koprivnicu. No, priznaje da i naši imaju neku svjetlu točku. Davati sirotinji dobre stanove, pun je pogodak. A kaj drugi čekaju? Gospon Čačija se fino uljuljškal u foteljicu s većom plaćom za koju su jedino oni u Hrvatskoj shvatili da se treba povećati već za prosinac, a od drugih glasa čuti ni.
Čistačica Marica